Već neko vrijeme razmišljamo o tome i napokon smo odlučili da na blogu pokrenemo seriju intervjua s nama dragim i zanimljivim fotografima. Otvaramo s Damirom Hoykom kojeg ne treba posebno predstavljati; samostalnim umjetnikom, fotografom i edukatorom. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama, realizirao niz multimedijalnih umjetničkih projekata, objavio tisuće fotografija, tri fotomonografije i SF roman „Xavia“. Rad mu se fokusira na primijenjenu (portretnu) i umjetničku fotografiju. Osmislio je i pokrenuo seminar napredne fotografije Fotosofia.

Kako ste se počeli baviti fotografijom?

Fotografija se dogodila prilično spontano, moj prvi interes u umjetnosti bilo je crtanje. U sedmom razredu osnovne škole naletio sam na strip magazin Spunk gdje je izašla škola crtanja. Volio sam stripove i djed mi je tada rekao: „ne znam zašto samo čitaš, zašto ne bi probao crtati?“. Tada mi se, kako je bilo ljeto, otvorilo neko vrijeme u kojem sam mogao vidjeti kako bi to funkcioniralo. Nakon mjesec dana je to već dosta dobro izgledalo i onda sam počeo izdavati razredni magazin u kojem sam crtao i pisao i tu je u stvari početak mog druženja s umjetnošću. U srednjoj školi sam dobio kao jedan od predmeta fotografiju i pokazalo se da mi karakterno više odgovara jer sam čovjek koji voli što prije vidjeti rezultate svog rada. Skraćenje perioda od ideje do rezultata koji sam mogao predstaviti publici značilo je i brži feedback što me je dodatno motiviralo za daljnji rad.

Foto: Damir Hoyka

Je li postojao neki fotograf koji je dodatno motivirao interes za fotografiju?

Pa i nije, u početku sam bio samouk. Naravno, živio sam u svijetu okružen fotografijom i to je imalo svojeg utjecaja, ali nisam imao neki stil ili autora kojeg sam pratio, jednostavno sam pratio svoju ideju. Uvijek sam pokušavao osmisliti nešto za što barem ja nisam znao da postoji, da barem za mene bude originalno u tom momentu. I danas nemam neki stil koji slijedim, nego slijedim ideju. U skladu s tim nisam ni sklon slikanju uvijek istog motiva.

Studirali ste u Beču, koliko vas je studij osposobio i pripremio za karijeru?

To je bila jako važna točka na mom fotografskom putu, jer sam tada dobio uvid u suvisao pristup fotografiji i vidio na koji način pristupiti fotografiji kao umjetnosti. Moja mentorica na fakultetu, Eva Choung Fux je duhovno možda najznačajnija osoba u mom životu. Njezin pristup umjetnosti je pristup koji me inspirirao iskrenošću i kroz razgovore s njom sam si iskristalizirao što je to za što ja mislim da je umjetnost i na koji način da stvaram u tom smjeru.

Foto: Damir Hoyka

Na čemu trenutačno radite?

Trenutačno sam završio Fotosofiu, dvanaestu sezonu, to je možda najveći zahvat koji svake godine imam. Imam u planu napraviti novu seriju fotografija, upravo razvijam ideju oko toga.

Može se reći da ste kroz Fotosofiju formirali i obrazovali jako puno mladih fotografa, imate li planove proširiti taj projekt?

Fotosofia je projekt koji je nastao spontano, u trenu kad sam osjetio da to okolina od mene traži, nije bio planski projekt. Rekao bih da je početak projekta istoimeni esej koji sam objavio 1996. godine. Nakon toga su mi sve više počeli dolaziti e-mailovi s upitima vezanim uz fotografiju i koliko god sam želio pomoći, nakon nekog vremena nisam više mogao odgovarati na hrpe mailova. Tada sam shvatio da postoji potreba da napravim nekakav seminar. Prošlo je neko vrijeme i dobio sam ponudu da napravim trodnevni teorijski tečaj fotografije. Kako nisam baš previše sklon tome da se predaje samo o teoriji već da se i praktično prolazi materiju, osmislio sam prošireni program i napravio Fotosofiju koja je odmah u početku bila sedmodnevni seminar s gostovanjem poznatih osoba, fotkanjem modnih editorijala, raznim gostima predavačima, medijskom pokrivenošću… Pokazalo se da je koncept dobro postavljen od početka, tako da se nije bitno mijenjao. Prema broju prijavljenih na natječaj za 15 mjesta na seminaru, trebale bi biti barem tri sedmodnevne Fotosofije godišnje, ali zbog velikog angažmana koji to traži od mene, za sad ne vidim mogućnost da se to dogodi. Ipak, velik interes potaknuo me da razvijem jednodnevne i trodnevne varijante kroz koje onda još niz ljudi dobije priliku iskusiti projekt i vidjeti mogu li se uklopiti u njega na sedmodnevnom izdanju, koje je prilično intenzivno. Kako je među zainteresiranima i priličan broj onih s nižim nivoima foto predznanja, razvio sam varijantu „Fotosofia 4 all“, kako bih i njima otvorio mogućnost da iskuse Fotosofia edukaciju i pristup fotografiji.

Koji fotoaparat koristite?

Koristim Canon, ali mislim da su modeli svih najjačih firmi jako blizu, samo ovisi o preferencijama kupca. Kod Canona mi se svidjelo to da su dosljedni i da konstanto razvijaju svoje linije.

Omiljeni pribor za fotografiju, osim fotoaparata?

Sav pribor mi je omiljen, ako je potreban za realizaciju ideje, nemam nešto što osim fotoaparata i objektiva svaki put koristim, možda je najviše korištena rasvjeta.

Koji objektiv bi izdvojili kao najdraži i zašto?

Nemam najdraži, izbor ovisi o ideji. Ideja je ta koja će diktirati objektiv, a nije objektiv taj koji će diktirati ideju.

Kakvu opremu za rasvjetu uzimate na snimanje?

Koristim Broncolor rasvjetu, nešto i od Profota. Kupujem kad mi nešto treba i gledam najbolji omjer cijene i kvalitete…

Možete li opisati kako i kada koristite umjetno odnosno prirodno svjetlo tijekom snimanja?

Teško je odgovoriti na to pitanje, sve ovisi o situaciji. Imaš ljude koji preferiraju prirodno svjetlo i ljude koji preferiraju umjetno svijetlo. Tu odgovor prilično leži u karakteru fotografa i njegovu viđenju fotografije. Na prošle dvije Fotosofije imali smo predavače iz Španjolske. Jedan od njih bio je Javier Salas koji, kad god može, koristi prirodno svjetlo i to radi vrlo vješto. Na stranici Fotosofia.info, u galeriji Fotosofia International može se pogledati njegova izložba. Mislim da je potrebno upoznati i jedno i drugo jer ako nešto ne znaš koristiti ne možeš znati treba li ti to ili ne.

MAC ili PC?

Prilično sam pragmatičan, tako da kupujem u skladu s najpovoljnijim omjerom cijene i kvalitete, s tim da je presudno da proizvod u potpunosti zadovoljava ono za što ga kupujem. Mac je, koliko sam imao prilike vidjeti, brži i suvisliji u grafičkoj obradi, ali ja ne radim fotografiju kvantitativno, da recimo u Lightroomu imam stotine slika koje treba obraditi, već obrađujem mali broj slika u Photoshopu i meni PC zadovoljava te potrebe.

Koliko je važan Photoshop u vašim konačnim slikama?

Mislim da je danas vrlo važan no, kao i po pitanju rasvjete, ima fotografa koji teže što prirodnijem izričaju i dokumentarnom momentu sa što manje intervencija. Meni je važan, jer daje vrlo široke izričajne mogućnosti.

Foto: Damir Hoyka

Kakav je vaš način rada – od ideje do realizacije?

Prioritet je ideja koja je ishodište priče. Još i prije nego krenem u realizaciju svojih fotoserija, mentalno ih vidim, a onda to pokušavam dobiti na papiru ili ekranu ispred mene. Ideja mi određuje motiv i na koji način ću ga uobličiti.

Kakvo je vaše mišljenje o kropanju slike, u aparatu ili poslije?

Uvijek je bolje da kropanja nema i maksimalno se trudim u aparatu napraviti kadar koji želim imati na kraju. Treba što više pixela uhvatiti na samom snimanju i uhvatiti točno ono što se želi prezentirati.

Koji je vaš najdraži zadatak do sada i zašto?

Nemam najdražih zadataka, svi su mi dragi. Možda ima nekih koji su manje ili više atraktivni, ali gotovo da nisam radio nekakav zadatak koji mi je bio samo „za odraditi“. Zadatke uvijek pokušavam pretvoriti u nešto što mi je zanimljivo. Drugim riječima, „što više mene u zadatku, a manje zadatosti, tim bolje“.

Imate li asistenta?

Da, kad čovjek počne više objavljivati svoje radove, počnu ga i kontaktirati mladi ljudi koji žele ući u svijet fotografije preko asistiranja. Među mojim seminaristima ima mnogo onih koji žele asistiranjem doći do iskustava, a budući da se na Fotosofiji dobro upoznamo, uglavnom njima dajem priliku. Između ostalog i zato što je to dobra mogućnost postfotosofia nadogradnje.

Što mislite o stanju u fotografskoj industriji? Kako vidite razvoj industrije?

Nalazimo se u zanimljivom dobu u fotografiji jer smo došli do trenutka u kojem postojeći digitalni fotoaparati zadovoljavaju potrebe 90% profesionalaca. Ono što se poboljšava je osjetljivost senzora na svjetlo, eventualno će broj pixela još rasti iako ni to ne može u beskonačnost. Zahvaljujući digitalizaciji fotografije i njezinim spajanjem s mobilnom telefonijom, broj fotografa raste, pa volim reći da se dogodila nova demokratizacija fotografije. 1988. godine je Kodak napravio prvu demokratizaciju fotografije s pocket kamerama koje mogu svi koristiti, ovo je stvorilo drugu. Došli smo u situaciju da svatko može stisnuti gumb i nešto će ispasti. Time se povećava određeni pool odnosno količina ljudi iz koje se mogu iskristalizirati foto talenti. No, mislim da će razlika između profesionalca i amatera ipak uvijek ostati, prvenstveno zbog toga što profesionalac ne može funkcionirati na principu gomile pokušaja da bi mu eventualno neka od fotografija ispala dobro. Na takav način ne možeš imati klijenta, jer od tebe će svaki klijent za svaku narudžbu očekivati odličnu fotografiju. Također, ono što će razlikovati profesionalnog fotografa od amatera je i kreativnost koju se ne može oponašati.

Fotograf koji vas inspirira?

Nemam neko ime, volim bilo koju dobru fotografiju.

Web stranica i/ili blog koji često posjećujete?

Najčešće sam na našem portalu Fotosofia.info. Članovi su prilično aktivni u komunikaciji i izlaganju fotografija, a mi ih se trudimo medijski istaknuti, omogućiti im priliku za promociju.

Način na koji promovirate svoju fotografiju?

U 32 godine objavljivanja imaš jako puno promocije i zaista sam sretan što ljudi dan-danas vole vidjeti moje radove. U jednom momentu dosegne se tipping point kad dovoljan broj ljudi voli tvoj rad i onda se stvari dalje odvijaju same.

Foto: Damir Hoyka

Koliko mislite da je važna web stranica za promociju fotografa?

Mislim da je jako važna, svaki potencijalni klijent treba imati jednostavan pristup tvojim radovima.

Koga biste još jako voljeli fotografirati?

Nemam nekih posebnih želja. Naravno da bih volio napraviti neku otkačenu fotografiju s holivudskim zvijezdama, ali znam koji je put do toga i mislim da je to previše uloženog truda za petominutni session u kojem nema vremena za suvisli pristup snimanoj osobi.

Koje savjete imate za nekoga tko se želi početi baviti fotografijom?

Prvo i osnovno što treba imati je unutarnja motivacija da uživa u fotografiji koju radi, znači ne zbog novca ili slave, već radi uživanja u svom fotografskom radu.

Postoji li nešto što biste učinili drukčije u svojoj karijeri?

Ne, mislim da je užasno važno da kad misliš da nešto trebaš učiniti, da to i učiniš. Tako nećeš žaliti za „propuštenim prilikama“ i razmišljati: „e, da sam to napravio…“. Sve što sam procijenio da ima smisla učiniti, napravio sam, i zato nemam naknadnih premišljanja. I mislim da sam učinio dobre izbore koji su me odveli sadašnjem zadovoljnom fotografskom životu.

Dodatni talent koji biste najviše voljeli imati?

Pa volio bih imati sve talente ovog svijeta, ali nema ničeg za što bih rekao da osjećam da mi fali. Bavim se svime čime želim. Naravno, ima nekih stvari kojima bih se još želio pozabaviti, ali nemam vremena; volio bih na primjer imati vremena za napisati drugi dio mog romana Xavia. No, izuzetno je teško gurati dva toliko zahtjevna projekta – cjeloživotni koji je fotografija i periodični koji je pisanje romana. Pogotovo kad čovjek ima dvije male curice od 4 i po godine koje te trebaju… Jer ipak sam tu prvo za njih, a uvjeti za Xaviju 2 se možda vremenom i stvore.

Učite li još uvijek?

Uvijek, kad god imam priliku naučiti nešto novo! Što god mi netko ponudi da naučim ja ću naučiti, bilo to kuhanje, skakanje s padobranom ili nešto drugo.

Ako biste mogli ručati s nekim, tko bi to bio?

Uglavnom već ručam s onima s kojima želim.

Vaš omiljeni film svih vremena?

Ima filmova koji ostave trag na čovjekovu razmišljanju, recimo mene je zaintrigirao Matrix, posebice prvi dio, to je bilo nešto što mi je bilo potpuno neočekivano. Generalno ne volim dva puta čitati istu knjigu ili gledati isti film, jer kad jednom znam priču više mi to nije interesantno. Ne sjećam se da sam ijedan film pogledao više puta, osim recimo, Ratova zvijezda. Ali i to samo zato jer sam to želio podijeliti sa svojom prvom kćeri… A nedavno sam i s malima još jednom pogledao cijeli serijal.

Što biste željeli raditi za 5 godina?

Isto što i sad: baviti se kreativnom fotografijom, s nekim novim izazovima.

Ako netko pita: “Kako mogu biti sljedeći Damir Hoyka?”, što biste rekli?

Nemoj biti sljedeći Hoyka, svijet ne treba dvojicu Hoyki. Uživaj u fotografiji kao ja, ali neka tvoja fotografija bude drugačija, otvori si vrata na nekim drugim nivoima. Najbitnija je originalnost.

Foto: Damir Hoyka