Gregory Heisler je fotograf čije slike su nam, od prvog trenutka kad smo ih vidjeli, postale velika inspiracija. Heisler radi portrete već dugi niz godina, a zanat je naučio kao asistent velikom Arnoldu Newmanu.  Dugi niz godina su se njegovi radovi mogli vidjeti na naslovnicama magazina Time, a zbog jedne je čak dobio i zabranu slikanja u Bijeloj kući, nakon što je napravio sliku duplom ekspozicijom tadašnjeg predsjednika Georga Busha. Slika ga je prikazala kao dvoličnog političara prema tadašnjem aktualnom skandalu koji je bio tema broja Time magazina. Upravo ta komunikacija tehnikom fotografije je ono što je jako zanimljivo kod Heislera, a to je da njegove slike naravno prikazuju osobnost subjekta, ali i prikaz kako subjekta doživljava sam Heisler.

Dugi niz godina koristio je analogne kamere srednjeg i velikog formata i umjetnu rasvjetu čiju upotrebu je doveo do savršenstva.  

50 Portraits je koncipirana kao prikaz 50 portreta koje je Heisler odabrao za knjigu s prekrasnim bogatim reprodukcijama i manjim slikama radnih verzija slika. Svaki portret ima kratki esej u kojem se opisuje kreativni proces, razvoj ideje i realizacija te ponegdje i tehnički detalji.

U esejima se vidi kako se Heisler uvijek jako temeljito priprema za slikanje, ali s druge strane dopušta i prihvaća improvizaciju i prilagođavanje okolnostima koje ga zateknu. Na gornjoj slici je Luis Sarria, fizioterapeut i trener Muhameda Alija, koji je na dan slikanja imao infekciju usne i nije se želio uopće slikati. Početna ideja je bila da se napravi portret koji bi uključivao širu sliku njegova okruženja, ali nakon što su ga uopće uspjeli nagovoriti na slikanje, odmah je pokrio usne rukama. Čovjek je bio boksač i ima jako zanimljive jake ruke što je Heisler odmah prihvatio i približio se koliko god je mogao, a asistent mu je držao veliki softbox odmah izvan kadra. Rezultat je intimna, prekrasna slika koja se može promatrati dugo vremena.

Jako je zanimljivo gledati i koliko je promišljena kompozicija, na slici Pete Seegera se to jako dobro vidi, pogled se prvo fokusira na oči, lagano su stisnute i kao da odmjeravaju nas koji promatramo sliku. Samo lice je istaknuto jer je odmah pokraj vrat benđa koji je van fokusa. Nakon toga pogled ide na natpis na benđu pa na natpis na majici odakle se dalje uočava odlučan način držanja ruke na boku. Nakon toga se pogled vraća na lice i kapu.

Što se tiče korištenja umjetne rasvjete, tu je Heisler zaista majstor, sljedećih par fotografija samo daju natuknicu koliko dobro i kreativno koristi rasvjetu.

Neki od naših favorita su i slike sa selektivnim fokusom držanjem objektiva malo nakrivljenim u odnosu na tijelo fotoaparata.